Proizvodi koji su obvezni nositi oznaku CE posebno su definirani u takozvanim direktivama Novog pristupa. Slobodno kretanje robe jedini je cilj europskog tržišta. Direktive novog pristupa uvedene kako bi se postigao ovaj cilj temelje se na sprečavanju trgovinskih prepreka, uzajamnom priznavanju i tehničkoj usklađenosti.
Ove direktive, koje svaka država članica mora prenijeti u svoj nacionalni pravni sustav, dopuštaju slobodu kretanja proizvoda koji se zakonito proizvode i prodaju u zemlji unutar granica Europske unije.
S tim u vezi, europski sustav normizacije bio je vrlo uspješan u uklanjanju tehničkih prepreka trgovini. Zapravo, program novog pristupa prvobitno je osmišljen u ranim godinama 1980. Njegova je provedba donesena Odlukom Vijeća iz 1985-a o tehničkoj usklađenosti i novom pristupu standardima.
Te direktive definiraju osnovne zahtjeve kao što su zaštita zdravlja i sigurnost koje proizvodi na tržištu moraju ispunjavati. Organizacije koje postavljaju europske standarde pripremaju relevantne tehničke specifikacije koje udovoljavaju bitnim zahtjevima direktiva, a sukladnost s njima osigurava usklađenost sa zahtjevima direktiva.
Osnovna načela na kojima se temelje direktive novog pristupa mogu se navesti na sljedeći način:
Postoji jasna razlika između propisa Europske unije i europskih standarda.
Zakonsko usklađivanje Unije Arupa ograničeno je na osnovne zahtjeve za slobodno kretanje proizvoda unutar zajednice.
Zadatak pripreme relevantnih tehničkih specifikacija daje se tijelima za standardizaciju.
Pretpostavlja se da proizvodi proizvedeni u skladu s usklađenim standardima zadovoljavaju osnovne zahtjeve.
Standardi nisu obvezni, provedba je opcionalna. Moguće je odabrati alternativna sredstva, ali proizvođač mora dokazati da proizvodi zadovoljavaju bitne zahtjeve smjernica.
Standardi osiguravaju osiguranje kvalitete u odnosu na bitne zahtjeve direktiva.
Obveze vladinih agencija da zaštite zdravlje ljudi i sigurnost okoliša i dalje postoje. Stoga mora nastaviti s provedbom nadzora nad tržištem.
U tom okviru države članice mogu poduzeti različite mjere i nametnuti sankcije za povlačenje nesigurnih proizvoda s tržišta.
U usporedbi s direktivama novog pristupa i prijašnjim direktivama, od 1985-a postignuta su značajna poboljšanja. Na primjer, CE oznaka je raširena na širokom rasponu proizvoda, kao što su strojevi i igračke. Smjernice sada pokrivaju horizontalne rizike umjesto specifičnih proizvoda. Uspostavljena je tješnja suradnja između vladinih agencija i tržišnih operatera kao što su proizvođači, uvoznici, tvrtke za sklapanje i distributeri. Osim dobrovoljnog usklađivanja (dvostrukog režima), revidirano je opće usklađivanje, što znači da postoji zajednički pravni propis koji zamjenjuje različite nacionalne zakone.
Direktive novog pristupa imaju široku fleksibilnu strukturu. Umjesto elaboriranja tehničkih rješenja, ono se usredotočuje na ono što treba postići i nudi različite mogućnosti za ocjenu sukladnosti.
Proizvodi koji su obvezni nositi oznaku CE su:
Radio oprema
Medicinski uređaji
Aktivni uređaji za ugradnju
In vitro dijagnostička medicinska oprema
strojevi
Proizvodi koji sadrže određene opasne tvari (RoHS)
Električna i elektronička oprema
baterije
Eksplozivi
Materijali za pakiranje
Osobna zaštitna oprema
igračke
Eksplozivi za civilnu uporabu
Pirotehnički proizvodi (vatromet)
Mjerni instrumenti
Neautomatske vage
Objekti žičare
liftovi
Jednostavne tlačne posude
U okviru usluga certificiranja, naša tvrtka pruža i usluge na proizvodima koji imaju CE oznaku. Zahvaljujući tim uslugama, poduzeća su u mogućnosti proizvesti učinkovitije, kvalitetnije i kvalitetnije proizvode na siguran, brz i neprekinut način.
U sklopu usluga certificiranja, usluge vezane uz proizvode s CE oznakom samo su jedna od usluga koje naša organizacija pruža u tom pogledu. Dostupne su i mnoge druge usluge certificiranja.
ja xnumx.a
ja xnumx.a
ja xnumx.a
ja xnumx.a
ja xnumx.a
ja xnumx.a